22. susret

Pokrovitelji SLUK-a
·MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE
·POGLAVARSTVO GRADA OSIJEKA
·Održavanje 22. SLUK-a participacijom dijela troškova pomogli su Osječko-baranjska županija i poglavarstva gradova sudionika.
·Idejno rješenje grafičkog znaka, simbola SLUK-a, darovao je DOROGHY DESIGN STUDIO, Zagreb.

Realizacija SLUK-a
·Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku

Organizacijski odbor 22. SLUK-a
·Dubravko Jelačić Bužimski – predsjednik
·Zdenka Mišura
·Iris Pavić
·Zrinka Kolak Fabijan
·Nikola Ćubela
·Jasminka Mesarić

Urednik programa 22. SLUK-a
·Zlatko Sviben

Stručni i ocjenjivački sud 22. SLUK-a
·Zlatko Bourek
·Zvonko Festini
·Marija Grgičević
·Vladimir Predmersky
·Brane Vižintin
·Osim Stručnog ocjenjivačkog suda predstave ocjenjuje i Dječji prosudbeni odbor.

Nagrade 22. SLUK-a
·Nagrada za najbolji dizajn rasvjete
·Nagrada za najbolju kreaciju lutaka i maski
·Nagrada za najbolju scenografiju
·Nagrada za najbolju scensku prilagodbu
·Nagrada za najbolju glazbu
·Nagrada za najbolju animaciju
·Nagrada za najbolju režiju
·Nagrada za najbolju predstavu u cjelini
·Nagrada za najbolji tekst
·Nagrada Dječjeg prosudbenog odbora
·Nagrada”Branko Stojaković” za ukupnu likovnost predstave koju tradicionalno dodjeljuje Kazalište lutaka Zadar
·Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta HAZU dodjeljuje Povelju za promicanje hrvatske dramske književnosti na lutkarskoj sceni

Popratne priredbe
·Izložbe
·Predstavljanje monografije Dječje kazalište Branka Mihaljevića 1958. – 2008.
·Godišnja skupština HC UNIMA-e
Ove godine SLUK se pridužuje obilježavanju 80. obljetnice UNIMA-e. UNIMA – međunarodno udruženje lutkara – najstarija je međunarodna kazališna organizacija svijetu. Osnovana je 20. svibnja 1929. u Pragu. Svi lutkari svijeta ponosno obilježavaju 80. rođendan svoje udruge.

Nedjelja, 31.5.

18:00 – Otvorenje izložbe Branko Stojaković i Dječje kazalište
Trg bana Josipa Jelačića – paviljon

18:30 – Svečano Otvorenje 22. SLUK-a
Dvorana Dječjeg kazališta

19:00 – Bajka o caru Saltanu
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku – Dvorana Dječjeg kazališta

Ponedjeljak, 1.6.

09:30 – Gašpar i napitak zločestoće
Dječje kazalište Dubrava – Dvorana Dječjeg kazališta

11:30 – Regoč
Kazalište lutaka Zadar – Dvorana HNK

12:30 – Godišnja skupština HC UNIMA
Hotel Osijek

17:30 – Plakir
Zagrebačko kazalište lutaka – Dvorana HNK

19:30 – Vrag Mrak i Seljo Beljo
Dječja i lutkarska scena HNK u Varaždinu -Kavana HNK

Utorak, 2.6.

09:30 – Grašak na zrnu kraljevine
Tvornica lutaka Zagreb – Barutana

11:30 – Pustolovine Toma Sawyera
Mark Twain
Gradsko kazalište lutaka Rijeka – Dvorana Dječjeg kazališta

17:00 – Postojani kositreni vojnik
C.H. Andersen
Amatersko lutkarsko kazalište “L. Toporko” Samobor – Barutana

18:30 – Mala vila
Gradsko kazalište lutaka Split -Dvorana Dječjeg kazališta

19:30 – Predstavljanje monografije
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku -Dvorana Dječjeg kazališta

21:00 – Cirkus Šardam
Danil Harms
Tigar Teatar Zagreb – Ljetna pozornica Trg bana Josipa Jelačića

Srijeda, 2.6.

09:30 – Žuto pače
N. Gernet – T. Gurewicz – D. Foretić
Hrvatsko kazalište Pečuh, Mađarska – Barutana

11:00 – Pčelica Maja
Waldemar Bonsels
Lutkovno gledališce Maribor, Slovenija – Dvorana Dječjeg kazališta

16:00 – Predstavljanje Studija glume i lutkarstva
Studij glume i lutkarstva UAOS – Dvorana Dječjeg kazališta

18:30 – Šuma striborova
Ivana Brlić Mažuranić
Lutkarsko kazalište Mostar, BIH – Dvorana Dječjeg kazališta

19:30 – Podjela nagrada i zatvaranje 22. SLUK-a
Dvorana Dječjeg kazališta

Poštovani i dragi lutkarski prijatelji!

Nakon kratka prekida naših već odavno zakazanih osječkih proljetnih susreta, u kojemu nas je ugostilo Gradsko kazalište lutaka u Splitu, a u lijepoj prigodi useljenja u njihovu novu kazališnu kuću, evo nas opet u Osijeku. Ovdje vas svi zajedno očekujemo s velikom radošću, nadajući se da ćete se osjećati ugodno, a mi ćemo se potruditi da budemo dobri domaćini, želeći da uživate u predstavama i druženjima.

U ime vašega domaćina, Dječjega kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, izražavam vam srdačnu dobrodošlicu!

Jasminka Mesarić

Lutke putuju u Osijek
Svake druge godine lutke putuju u Osijek. Putuju iz svojih matičnih kazališta u Zagrebu, Rijeci, Zadru i Splitu. Putuju još od one davne 1977. godine kada je skupina lutkarskih entuzijasta i stvaralaca odlučila napraviti bijenalni susret lutkarskih kazališta Hrvatske. Prije toga se, od 1969. godine u Opatiji, od prvoga susreta hrvatskih lutkara pod nazivom «Jesen u Opatiji – lutke za djecu i odrasle», promijenilo nekoliko adresa, da bi se od 1977. godine lutkari skrasili u Osijeku.

Da, više od trideset godina lutke putuju u Osijek. Iznose ih iz podruma, garderoba i spremišta, tovare u kamione, kombije i prtljažnike osobnih automobila. Slažu uredno jedne pokraj drugih, ili jedne na druge, ovisno o prostoru, sve te kraljeve, prinčeve, vile, princeze, klaunove, vragove, patuljke, vještice, divove, čarobnjake, anđele. Neke male i trbušaste, s dobroćudnim osmijehom, neke izdužene i krakate, s tužnim očima. S velikim nosovima, još većim ušima, s malim ustima u kojima često nema zubi. Dječake i djevojčice, tate i mame, djedove i bake, nalik na one u susjedstvu ili vlastitom domu. Zatim gomile kućnih ljubimaca i divljih zvijeri: mačke i pse u šarenim kostimima, zečeve, miševe, lisice sa šeširima i kapama, ribe i kitove s naočalama, medvjede, lavove, vukove i slonove u svečanim odijelima i šarenim haljinama, sve vrste cvijeća, pernatih i krilatih spodoba s kljunovima jarkih boja, nebeska tijela i jezovita podzemna bića.

Sav taj panoptikum figura od drveta, lima, spužve, čelika, plastike i papira, omotanih tkaninama svih kakvoća i uzoraka, punih vijaka, žica, konopa, letvica i konaca. Leže naslagane lutke poput cjepanica i njihovi se udovi i glave beživotno tresu i ljuljaju dok kotači prevaljuju kilometre po asfaltnim prometnicama prema Osijeku. Jer sve te lutke tamo putuju.

S njima putuju i njihove «duše», glumci od krvi i mesa, zavaljeni u sjedalima autobusa i osobnih automobila. Razgovaraju, smiju se, pjevaju ili drijemaju, zaokupljeni problemima svakodnevnog života. Samo prividno ta su dva svijeta odvojena, odajući dojam da nemaju ništa zajedničko, niti da im se putovi dotiču. No oni su tkivo istog organizma ili, kako bi William Shakespeare rekao, «tvar od koje sastavljeni su snovi i njihov život snovima se zaokružuje». Teatarski univerzum osuđen na zajedništvo, istovremeno krhak poput balona od sapunice i snažan poput čeličnog kaveza.

Onog trenutka kad se nađu skupa na scenskom prostoru posvećenom igri mašte i snova, postaju jedno. Odvode nas u začaranu teatarsku kutiju u kojoj je prednja strana otvorena da igru svi vide, ali je ne mogu dodirnuti iskvarene stvari odraslog svijeta. U mrtva tijela lutaka ulazi dah, gesta i govor glumca; sve odjednom oživljuje i pokreće se u tom prostoru eksteritorijalne čistoće. Počinje igra lutkarske umjetnosti koja djeluje na osjetila gledatelja stvarajući uvjerenje da se svijet pomiče u dobrom smjeru.

Mudri Honoré de Balzac svojevremeno je, govoreći o ljubavi, rekao da je »trajna ljubav ona koja je u stanju snagu dvaju bića uvijek držati u ravnoteži«. Možda je to i najljepša definicija one ljubavi i strasnog zagrljaja koji drži lutku i glumca uvijek u zanosu zajedničke igre. Ona je trajna, bez nje nema lutkarske magije. I zato glumci i lutke svake druge godine putuju u Osijek na zajedničku svečanost SLUK-a.
Sretan vam put i dobro nam došli.

Dubravko Jelačić Bužimski

Kratka povijest SLUK-a
Prvi susret lutkara održan je u listopadu 1969. u Opatiji, sa željom i idejom da hrvatska profesionalna kazališta pokažu svoja najbolja ostvarenja, razmijene iskustva u organiziranim razgovorima, ali da se i dobro zabave u neformalnim druženjima. I tako je počelo. U galeriji “Juraj Šporer” susrela su se tri kazališta – Zagrebačko kazalište lutaka, Kazalište lutaka Zadar i Kazalište lutaka “Domino” iz Rijeke. Entuzijastički je susret održan i sljedeće godine u slavonskoj metropoli, Osijeku, kada su se trima kazalištima pridružili Lutkarsko kazalište “Pionir” iz Splita i Dječje kazalište “Ognjen Prica” iz Osijeka, koje je tada proslavljalo 20 godina rada i postojanja. Sljedeći susret održan je u Rijeci, a četvrtom je domaćin bio Zadar. Potom je uslijedio Zagreb koji je peti SLUK ugostio 1975. No kako se dogodila stanka, a želja da se SLUK ne ugasi bila je dovoljno jaka, osječko kazalište i Zajednica kulturnih djelatnosti Općine Osijek 1977. osnivaju Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske. Pomognuti od svih kazališta lutaka u Hrvatskoj, ustoličili su bijenalnu manifestaciju koja traje do danas, tek s jednim prekidom, 1991. godine kada je SLUK održan u Zadru.

Već drugi susret u Osijeku donio je novinu – nagrade za mnoge kategorije lutkarskog umjetničkog stvaralaštva. O najboljoj predstavi i dalje odlučuje i Dječji žiri, a najbolja se ukupna likovnost nagrađuje nagradom “Branko Stojaković” koju dodjeljuje Kazalište lutaka Zadar. Lutkare nagrađuje i Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU Poveljom za promicanje hrvatske dramske baštine na lutkarskoj sceni. Tijekom godina SLUK je sve uspješniji i bolji, sadržajem dakako, pa je postao neizostavan na hrvatskoj lutkarskoj sceni. Čak i šire jer ugošćuje kazališta iz susjednih zemalja, Slovenije, Mađarske, BiH, SiCG, ali i Češke, Poljske i Slovačke.

U povijesti SLUK-a bilo je lijepih i tužnih trenutaka. Teških kada su susrete napuštali zaslužni ljudi od struke i prijatelji manifestacije: Branko Stojaković, Pavle Blažek, Ivan Balog. Posljednji je oproštaj bio s Marinom Carićem, rano preminulim redateljem, s kojim su se lutkari oprostili početkom 19. SLUK-a. Oproštaj su obilježili izložbom posvećenom njegovu radu “Glavno da se lipo sni…”… No tužno zamjenjuje lijepo, lijepim sjećanjima Osijek, kao domaćin, zrači radošću metropole lutkara i ponosan je na to. A dobre vibracije daju gosti i na tome smo im zahvalni.

Jer, malo je tko od početnih entuzijasta slutio koliko će Susret lutkara i lutkarskih kazališta značiti za razvoj lutkarstva u gradu na Dravi te koliko će Dječje kazalište imati udjela u razvoju lutkarstva u Hrvatskoj kojoj pruža postojanost stručne razmjene različitih iskustava.

Stručni ocjenjivački sud 22. SLUK-a u sastavu:
Zlatko Bourek
Marija Grgičević
Vladimir Predmersky
Branko Vižintin
donio je jednoglasnu odluku o dodjeli nagrada 22. SLUK-a, i to:

Nagrada za najbolji dizajn rasvjete
Ivo Nižić
za predstavu Regoč
Kazališta lutaka Zadar

Nagrada za najbolju kreaciju lutaka i maski
Vesna Balabanić
za predstavu Regoč
Kazališta lutaka Zadar

Nagrada za najbolju scenografiju
Aleksandra Zubova
za predstavu Bajka o caru Saltanu
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku

Nagrada za najbolju scenografiju
Aleksandra Zubova
za predstavu Bajka o caru Saltanu
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku

Nagrada za najbolju scensku prilagodbu
Matko Botić
za predstavu Pustolovine Toma Sawyera
Gradskog kazališta lutaka Rijeka

Nagrada za najbolju glazbu
Tamara Obrovac
za predstavu Regoč
Kazališta lutaka Zadar

Nagrada za nabolju animaciju
Božena Delaš za ulogu Toma Sawyera
u predstavi Pustolovine Toma Sawyera
Gradskog kazališta lutaka Rijeka
Snježana Ivković za ulogu Tkalje
u predstavi Bajka o caru Saltanu
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku
Alin Majica za uloge Crvenokose i Govoreća vrata
u predstavi Mala vila
Gradskog kazališta lutaka Split
Almira Štifanić za ulogu Hucleberry Fynna
u predstavi Pustolovine Toma Sawyera
Gradskog kazališta lutaka Rijeka

Nagrada za najbolju režiju
Joško Juvančić
za predstavu Plakir
Zagrebačkog kazališta lutaka

Nagrada za najbolju predstavu u cjelini
Pustolovine Toma Sawyera, Gradskog kazališta lutaka Rijeka

Nagrada za najbolji tekst
nije dodjeljena

Nagrada Branko Stojaković za ukupnu likovnost predstave
(tradicionalno dodjeljuje Kazalište lutaka Zadar)

Bajka o caru Saltanu
Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku

Nagrada dječjeg prosudbenog odbora dodijeljena je predstavi:
Bajka o caru Saltanu, Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku

Odsjek za povijest hrvatskog kazališta HAZU dodjeljuje povelju za promicanje hrvatske dramske književnosti na lutkarskoj sceni:

Dječjem kazalištu Dubrava za predstavu Gašpar i napitak zločestoće Pave Marinkovića
Kazalištu lutaka Zadar za predstavu Regoč Ivane Brlić Mažuranić
Zagrebačkom kazalištu lutaka za predstavu Plakir Marina Držića
Gradskom kazalištu lutaka Split za predstavu Mala vila, prema hrvatskoj narodnoj priči
Lutkarskom kazalištu Mostar za predstavu Šuma Striborova Ivane Brlić Mažuranić
Priznanja za dugogodišnji rad u lutkarstvu dodjeljene su Dunji Adam, Maji Vučemil, Zlatku Košti, Ivi Nižiću i Nereu Druskovichu.