Pravilnik

Obrazloženje izbornika

Organizacijski odbor:
·Dubravko Jelačić Bužimski, predsjednik
·Zdenka Mišura
·Iris Pavić – Tumpa
·Zrinka Kolak Fabijan
·Zoran Mužić
·Jasminka Mesarić

Urednik programa:
·Matko Botić

Stručni ocjenjivački sud 24. SLUK-a
·Jelena Kovačić
·Zlatko Krilić
·Srećko Šestan
Uz Stručni ocjenjivački sud predstave ocjenjuje i Dječji prosudbeni odbor.

Nagrade SLUK-a
·Nagrada za najbolji dizajn rasvjete
·Nagrada za najbolju kreaciju lutaka i maski
·Nagrada za najbolju scenografiju
·Nagrada za najbolju scensku prilagodbu
·Nagrada za najbolju glazbu
·Nagrada za najbolju animaciju
·Nagrada za najbolju režiju
·Nagrada za najbolju predstavu u cjelini
·Nagrada za najbolji tekst
·Nagrada dječjeg prosudbenog odbora
·Nagrada za ukupnu likovnost predstave ” Branko Stojaković” – koju tradicionalno dodjeljuje Kazalište lutaka Zadar
Odsjek za povijest hrvatskog kazališta HAZU dodjeljuje Povelju za promicanje hrvatske dramske književnosti na lutkarskoj sceni.

Prateće priredbe
·Izložbe
·Stručno-umjetnički kolokvij
·Izborna skupština HC UNIMA

Riječ ministrice – Prof.dr.sc. Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture RH

Nakon iznimno uspješnih zadarskih susreta hrvatskih i inozemnih lutkara i lutkarskih kazališta 2011. godine, Grad Osijek ponovno otvara svoja vrata čarobnom svijetu lutkara i njihovih lutaka.

Prvi takav susret održan je u Opatiji još davne 1969. godine, a festivalski oblik po kojemu je i danas prepoznatljiv dobio je 1977. godine kada se trajno nastanio u Osijeku. Ovdje se pod nazivom Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske (SLUK) održava svake druge godine.

Od svoga osnutka do danas SLUK je zamišljen kao mjesto okupljanja hrvatskih profesionalnih kazališta lutaka kako bi se hrvatski lutkari svojim novim ostvarenjima predstavili publici i kolegama, razmjenjivali iskustva te sudjelovali u inspirativnim razgovorima koncentriranim u nekoliko dana trajanja Festivala. Tijekom godina Festival je dobio i natjecateljski karakter, odnosno mogućnost da ponajbolji u dvogodišnjoj lutkarskoj produkciji za svoj rad budu i nagrađeni. Pored toga, povećao se broj sudionika pa su se tako hrvatskim lutkarskim kazalištima pridružila nova i inozemna lutkarska imena, obogaćujući iz godine u godinu program SLUK-a te pridonoseći njegovoj kvaliteti.

Tijekom popratnih programa koje čine izložbe, okrugli stolovi, formalni i neformalni razgovori te poticajni sastanci Hrvatskog centra UNIMA, promiču se i razvijaju raznolike estetike lutkarske umjetnosti.

Ministarstvo kulture je zahvalno na partnerstvu s osječkim županijskim, gradskim, kulturnim i obrazovnim institucijama što pruža mogućnosti za ostvarenje pluralizma kulturnih inicijativa i orijentacija.

Susret lutkara i lutkarskih kazališta kao trajno festivalsko dobro važan je doprinos hrvatskom glumištu. Svojom živošću i dinamikom, ali i dugogodišnjom tradicijom, ova manifestacija svjedoči o bogatstvu i raznolikosti hrvatskoga kazališta kao bitne odrednice nacionalne kulture te neprijeporno otvara nove smjernice za isticanje vlastita identiteta u kontekstu širih kulturnih poimanja.

MINISTRICA
Prof.dr.sc. Andrea Zlatar Violić

Riječ gradonačelnika – Krešimir Bubalo, gradonačelnik Osijeka

Poštovani i cijenjeni gosti, dragi umjetnici,lutkari,

zadovoljstvo mi je pozdraviti vas u gradu Osijeku, gradu bogate kulturne baštine i duge lutkarske tradicije. Više desetljeća Osijek je središte hrvatskog lutkarstva, na što upućuju brojna zbivanja u gradu, od predstava koje su se održavale u građanskim kućama i ulicama grada do vrhunskih umjetničkih djela na sceni DK Branka Mihaljevića. Ponosni smo što je naš grad, prvi grad u ovom dijelu Europe koji je dobio Umjetničku akademiju i jedinstven studij glume i lutkarstva . Da smo središte lutkarske umjetnosti dokazuju i uspješna domaćinstva SLUK-a. Prvi SLUK održan je u Opatiji 1969. godine i nakon desetljeća lutanja, mjesto pod suncem pronašao je 1977. Godine upravo u Osijeku, u organizaciji Dječjeg kazališta i osječkih institucija kulture. Ovu činjenicu doživljavam kao veliki kompliment, ali i kao veliku obvezu da se nastavi s još kvalitetnijim radom.

Nadam se da ćete uz brojne obveze ali i druženja pronaći vrijeme za obilazak grada i posjet Muzej Slavonije kao i našim galerijama.

Kao i uvijek do sada, topao prijem osječke publike i susretljivost naših sugrađana, potvrdit će vašu spoznaju o naš grad, kao gradu koji živi s lutkarstvom. Vjerujem da ćete nam dati svu podršku, te biti s nama 2020. godine kada Osijek postane Europska prijestolnica kulture.

Želim vam uspješan i ugodan boravak, te srdačnu dobrodošlicu.

Gradonačelnik
Krešimir Bubalo

Riječ organizatora – Jasminka Mesarić, Izvršna producentica SLUK-a

Susret lutkara i lutkarskih kazališta hrvatske – SLUK – kazališni festival posvećen isključivo lutkarskoj umjetnosti i to lutkarskoj umjetnosti Hrvatske.

Prvi SLUK održan je u Opatiji 1969. godine i nakon gotovo desetljeća organizacijskog i domaćinskog lutanja, mjesto pod suncem pronašao je 1977. godine u Osijeku, u organizaciji Dječjeg kazališta i još nekoliko osječkih institucija kulture.

Od te godine se i organizacijski isprofilirao, tako da je određeno točno vrijeme održavanja – mjesec travanj svake druge godine.

Sudionici, žiri, nagrade, gosti koje smo pozivali – uvijek smo imali i gostujuća kazališta – vrlo čest gost nam je bilo i Lutkovno kazalište iz Ljubljane, tako smo, gotovo prije trideset godina u Osijeku imali priliku pogledati legendarnog Klemenčićevog „Fausta“.

Nakon dugog niza godina održavanja u Osijeku 1991. godine SLUK je održan u Zadru i to je bio zadnji naš susret u bivšoj državi. 1991. i 1992. godina donijela je velike promjene na prostorima bivše Jugoslavije, naime, bivše republike su postale samostalne države.

U to vrijeme sam bila ravnateljica Dječjeg kazališta u osijeku, vrlo dobro sam poznavala organizaciju i značenje ovog festivala i nastavila sam ga organizirati u Osijeku i polako ga ponovno profilirati.

Od 1993. Godine – od prvog SLUK-a u samostalnoj Hrvatskoj do danas – održano je 10 susreta – i to osam u Osijeku i jedan u Splitu i Zadru. Razlog tomu je što su Split i Zadar dobili nove kazališne zgrade.

Danas u Hrvatskoj imamo čitav niz izvrsnih i vrlo značajnih festivala – posvećenih isključivo lutkarskoj umjetnosti ili festivala na kojima ravnopravno sudjeluju i lutkarska kazališta, PIF u Zagrebu, Revija lutkarskih kazališta u Rijeci, Mali Marulić u Splitu, Vukovarsko lutkarsko proljeće, Šibenski festival djeteta itd., ali možemo reći da je SLUK ostao jedan od najvažnijih lutkarskih festivala, festival Hrvatskog centra UNIMA, na kojemu se svake dvije godine propituju dosezi lutkarskih estetika hrvatskih kazališta, organiziraju značajne izložbe, razgovori, promocije knjiga…

U Osijeku je prije šest godina utemeljen studij glume i lutkarstva u okviru našega Sveučilišta, i to nam je unijelo novu umjetničku snagu i svježinu. Osijek i SLUK postaju neizostavno mjesto lutkarskih susreta, a sljedeći smo zakazali od 2. Do 6. Svibnja 2013. Dobro nam došli!

Jasminka Mesarić, Izvršna producentica SLUK-a

Riječ predsjednika organizacijskog odbora SLUK-a – Dubravko Jelačić Bužimski

SLUK je praznik lutkarske igre, kad iz cijele Hrvatske u Osijek dolaze njezini najbolji igrači sačinjeni od drveta, spužve, plastike, papira, lima, ispunjeni vijcima, letvicama, žicom i koncima. Dolaze lutke u pratnji onih koji im udahnjuju život. Glumcima od krvi i mesa. Zatim zajedno ulaze u zatvoreni prostor scene, gdje počinje lutkarska svečanost. Vještina, trud i artizam njegovih izvođača, otvara nam svijet lutkarske magije i bajkovitih snova, gdje barem na trenutak zaboravljamo na onaj sivi, često ružni i nesavršeni život izvan kazališnih zidova. Nama preostaje da se prepustimo čaroliji tog uzajamnog druženja, koja nam bar na kratko vrijeme nudi jedan ljepši i radosniji svijet.

Dubravko Jelačić Bužimski

Riječ dekanice Umjetničke akademije – Helena Sablić Tomić, dekanica UAOS-a

Jedan je oblik priznanja našem osmogodišnjem radu ponovno sudjelovanje na SLUK-u. Umjetnička akademija u Osijeku najmlađa je umjetničko-nastavna sastavnica visokoškolskog obrazovanja u nacionalnom i regionalnom prostoru, koja osim interdisciplinarnog pristupa umjetnosti kroz glazbeni, likovni i kazališni odjel jedina educira i lutkare. Studenti glume i lutkarstva svojevrsni su brend UAOS-a kojim nastojimo osigurati prepoznatljivost, osebujnost, kreativnost i inovativnost naše institucije. Oni tijekom procesa rada na raznim tehnikama animacije stječu nova znanja i razvijaju posve nove vještine u pristupu lutki.

Nadamo se kako će prisuće naših profesora i studenata na ovoj uglednoj i priznatoj lutkarskoj manifestaciji biti vidljivo i od strane doajena hrvatskog i europskog lutkarstva. Nadamo se da će to potvrditi oni koji će posjetiti našu izložbu i pogledati naše lutkarske izvedbe.

Dekanica UAOS
Prof.dr.sc. Helena Sablić Tomić

Riječ urednika programa – Matko Botic, urednik programa

Nit vodilja ovogodišnje selekcije, kojoj mali broj prijavljenih predstava uskraćuje pravo na izoštreniji fokus i usmjereniju koncepciju, svela se na pronalaženje kazališnih činova koji na potentan način iskaču iz repertoarnog prosjeka, bez obzira na obilježja forme i stila. U skromnoj ponudi izdvojila su se četiri ostvarenja, prije svih „Luda šuma“ Dječjeg kazališta Dubrava i Glej gledališča, izvrstan primjer duhovitog autorskog teatra koji bešavno spaja maštovitu glazbenu matricu s kompetentnim lutkarskim tehnikama. „A tko si ti?“ Kazališne družine Pinklec dokaz je da se i za najmlađi uzrast može i mora raditi promišljeno i kvalitetno, a „Sedam smrtnih grijeha malograđana“ amaterskog Lutkarskog kazališta Stribor pokušava napraviti proboj na drugoj strani dobne razdjelnice – osmišljavajući lutkarsku popudbinu zahtjevnom Brechtovom predlošku. „Femme fadal“ kazališta Knap svojim fokusom na sugestivnu izvedbu fado brojeva i rascjepkanom dramaturškom fakturom više nalikuje raskošno opremljenom koncertu negoli teatarskom činu, ali majstorski profilirana likovnost te predstave i specifične animacijske tehnike zaslužuju svoje mjesto na smotri najboljih hrvatskih lutkara.

Četiri spomenuta djela koja su prošla selekcijski postupak tek su dio natjecateljskog programa, jer po pravilniku SLUK-a u isti izravno ulaze ostvarenja kazališta – osnivača, koja svojom brojnošću zapravo tvore većinu festivalskog sadržaja. Takav izbornički sustav, u kojem se glavnina programa konstituira po načelu starih zasluga i neupitne kvalitete uvijek istih sudionika, dovodi u pitanje smisao samog selekcijskog postupka. Sustav koji bi na SLUK dovodio zbilja najkvalitetnije lutkarske uratke, bez obzira na zaleđe kuće u kojoj su osmišljeni, čini se kao puno pravedniji i poticajniji za razvoj lutkarstva na domaćim scenama.

Matko Botić
Urednik programa 24. SLUK-a

U spomen na drage kolege i prijatelje Nikolu Ćubelu i Berislava Brajkovića

Četvrtak, 2. svibnja 2013.

SLUKovnica I – OTETO ZABORAVU
izložba Gradske galerije – Galerija Waldinger Fakultetska 7 18,00 sati

Počinju pripreme za SLUK u Osijeku, osmišljavanje programa… Što bi, osim predstava, bilo zanimljivo? Naravno, izložba ili čak izložbE. Jedna od njih svakako mora biti posvećena Osijeku, osječkom lutkarstvu. Kako ju napraviti zanimljivom i drukčijom?

Što bi rekli studenti Studija glume i lutkarstva kada bi dobili zadatak napraviti istraživanje u našem Kazalištu i pripremiti izložbu? Predlažemo dekanici Umjetničke akademije prof. Heleni Sablić Tomić ovu vrstu suradnje i dobivamo “zeleno svjetlo”. Prijanjamo poslu. Prvi radni dogovor, pregledavamo materijale, razgovaramo o autorima… sve izgleda kaotično… Na jednom od sati profesorice Livije Kroflin izložba dobiva ime SLUKovnica I, dodali smo još i oteto zaboravu i zaustavili se u povijesti početkom 80-tih godina prošloga stoljeća (za slijedeći SLUK pripremit ćemo SLUKovnicu II).
Priključuju nam se i studenti Likovnog odsjeka na čelu s docenticom Sašom Došen Lešnjaković i docentom Vjeranom Hrpkom.

Livija mi je poslala studentske tekstove o autorima kako bih mogla pripremiti “katalog izložbe”. Čitam ih sretna što ste, drage moje kolege, izabrali Studij glume i lutkarstva i Osijek kao mjesto svoga školovanja, što ste tu, što volite lutkarstvo. Hvala što ste oteli zaboravu divne umjetnike koji su ostavili neizbrisiv trag u stvaranju Dječjeg kazališta.

Jasminka Mesarić

AUTORI OTETI ZABORAVU
po ideji uz stručno vodstvo i koordinaciju Jasminke Mesarić
1. EDUARD GRINER
“Djelujući kao scenograf u osječkom HNK od 16. travnja 1950. do umirovljenja 29. veljače 1980. osmislio je 345 inscenacija. Radeći za druga kazališta i prigodne manifestacije vizualno je opremio još 82 projekta, i to između ostalog u Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Sarajevu, Tuzli, Somboru i drugim gradovima. S ukupno 427 scenografskih premijera svojevrsni je rekorder u Hrvatskoj, a značajan je i u europskim relacijama. Kazalište je sagledavao u cjelini. Jedan je od osnivača osječkoga Dječjeg kazališta za koje je i radio lutke, kostime i scenu.”
Nino Pavleković i Dominik Karakašić
2. ŽELJAN MARKOVINA
“Poznat je po velikoj ljubavi prema lutkarstvu, koju je od ranog djetinjstva njegovao sam, učeći iz češkog priručnika, te je na taj način oblikovao svoj vlastiti umjetnički izraz u izgradnji lutaka. Njegov stil postao je prepoznatljiv i specifičan, težio je vjerodostojnom, realističnom izrazu. Da je Markovina u tome uspio, svjedoči činjenica da su njegovi radovi pohranjeni u znamenitom Muzeju lutaka Obrazcova u Moskvi.”
“Ako su ruski književnici „proizišli iz Gogoljeve Kabanice“, onda su hrvatski lutkari proizišli „iz Markovininih lutaka“.
Kristina Kovačević i Nikša Eldan
3. LAJOS KOS
“…u Dječjem kazalištu „Ognjen Prica“ postavio Lutkarski varijete za djecu i odrasle. Prema dostupnim podacima iz arhive današnjeg Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku saznajemo kako je Kos upravo s ovom predstavom Osječanima donio nešto novo, do tada neviđeno. Tome svjedoči novinski članak u kojemu se poziva publiku na kratak informativni uvod prije same predstave, kako bi osječka publika lakše pratila ovaj novi vid teatra. Na taj način se publika i prije same predstave još više zainteresirala za ovu magičnu iluziju koju su stvarale bijele rukavice na animatorovim rukama pod kontrastnim osvjetljenjem pa su se takve bijele lutke isticale na crnoj podlozi. Zvijezda predstave bio je osječki glumac Ante Zubović, koji je uspješno svladao najteži zadatak, princip pantomime. Iako je Lajos Kos u Osijeku djelovao svega nekoliko puta, uvijek je donio nešto novo, nepoznato, čarobno te tako ostavio značajan trag na osječko lutkarstvo.”
Kristina Kovačević i Nikša Eldan
4. BOHDAN SLAVÍK
“Takav neistražen svijet za Dječje kazalište Ognjen Prica, 60-ih godina prošlog stoljeća, predstavljala je europska lutkarska scena. Unutar raznolikog umjetničkog traganja Dječje kazalište Ognjen Prica svoju odskočnu dasku pronalazi u čehoslovačkom kazališnom umjetniku Bohdanu Slavíku, koji je pridonio osnaženju lutkarstva u Osijeku te uloženim trudom ostvario njegovo prepoznatljivo obilježje krajem šezdesetih godina. Pomoću njega lutkarstvo u Osijeku upija u sebe sve domete aktualne u tadašnjoj Europi. Taj čehoslovački umjetnik briše granice i podjele na predstave za djecu i odrasle, prikazujući time lutkarsku umjetnost u njenoj stvaralačkoj sveobuhvatnosti. ”
Petra Šarac i Sara Lustig
5. ZVONIMIR MANOJLOVIĆ
“U kritikama Manojlovićevih djela, scenografija i lutaka najviše su se isticale vrijednosti dinamične vizualizacije, cjelovito sagledavanje animatorove mogućnosti i tehnike lutke, lutke i scenografije u scenskom prostoru i, osobito, filmsko kadriranje scenske slike. Manojlović kao slikar, scenograf te ponekad i lutkarski kostimograf odlikuje se fascinantnom prilagodljivošću zadanom likovnom ključu, postižući izuzetne vizualne učinke, a kao izvrstan poznavalac lutkarskih tehnika njihovim nadahnutim variranjem i kombiniranjem nameće se vrlo često kao koautor predstave. ”
Antonia Šašo i Vanja Gvozdić
6. IVAN CONEV
“Kroz istraživanje i sakupljanje materijala imali smo zadovoljstvo da osjetimo dio atmosfere stvaranja predstave. Sa svakim novinskim člankom, slikom i skicom koju smo pronašli bili smo korak bliže punoj slici predstave. Za nas je to bio proces otkrivanja predstave koju nitko nije gledao dugi niz godina, a mi smo prvi u redu za novu „premijeru“. No ne bi bilo u redu da smo to zadržali za sebe, pa vam sa zadovoljstvom predstavljamo suradnju bugarskog i hrvatskog kazališta u predstavi Ribar i zlatna ribica.”
Andrea Špindel i Adam Skendžić
7. HANA (ANNA) CIGÁNOVÁ
“Nadasve kreativan i zanimljiv likovni izražaj Hane Cigánove u nama, mladim studentima, budućim umjetnicima, budi želju i volju za traženjem upravo novih i kreativnih rješenja te nas potiče da nastavimo ovakav rad trudeći se da on ostane svevremenski, baš kao što je i izričaj Hane Cigánove.”
Paola Slavica i Filip Eldan
8. ŽELIMIR DRAKULIĆ
“…scenograf i kreator lutaka zagrebačke televizije 70-ih i 80-ih i tehnolog Zagrebačkog kazališta lutaka (do 1998.) u Osijeku je izradio lutke za veliku uspješnicu Grga Čvarak, koja je 1977. bila jedna od najvećih lutkarskih predstava niklih u Osijeku.”
“Drugi projekt na kojem je Želimir Drakulić radio jest Čudo u ormaru, čija je premijera bila u jesen 1981. U istoimenoj predstavi Drakulić je autor lutaka, scenografije i kostimografije. ”
“Nažalost, ovo su jedine dvije suradnje Želimira Drakulića s Dječjim kazalištem u Osijeku.”
Marko Komljenović
9. BRANKO STOJAKOVIĆ
“Prelistavajući njegovu monografiju shvatio sam kako je upravo on jedan od tih divnih kreativnih pojedinaca čiji likovi ostaju dugo u ljudskom sjećanju, baš poput čarolije. Jedna od najljepših osobina Stojakovićeve kreativnosti, ali i vrlina njegovog ljudskog karaktera, bila je smireni, postojani optimizam i vedrina kojima je uspješno rješavao i nerješive probleme. ”
Goran Zelić
Putovanje kroz vrijeme…
Mogućnost putovanja u prošlost ili budućnost pobuđuje zanimanje svake osobe. Nema onoga tko ne bi htio baciti mali pogled unaprijed ili unatrag.
I dok je putovanje kroz vrijeme dugo pripadalo području znanstvene fantastike, studenti Umjetničke akademije u Osijeku dobili su priliku pregledati arhivu Dječjega kazališta Branka Mihaljevića i iz prve ruke zaviriti u prošlost koja je obilježila našu osječku budućnost.
Bilo je to pravo putovanje kroz vrijeme.
Pregledavajući arhivu kazališta naišli smo na prijatelje iz djetinjstva, na lutke koje su nas oduševljavale, zabavljale, poučavale životu i životnim vrijednostima, pomagale nam da shvatimo i razumijemo svijet koji nas okružuje, te na taj način odgajale generacije mladih koji danas grade prošlost ali i budućnost novih generacija.

Kako kroz vrijeme svi rastemo i sazrijevamo, učimo nove stvari i mijenjamo se, tako polako ono što je bilo jenjava i ostaje u sjećanju.
Prije nismo razmišljali o važnosti lutkarskih predstava koje su dio djetinjstva svakoga od nas, dok danas kao studenti razmišljamo i shvaćamo kako su bile sastavni dio onoga što danas jesmo.

Na tragu važnosti tih spoznaja odlučili smo zajedničkim snagama realizirati izložbu SLUKovnica i predstaviti ono što se otelo zaboravu.
Izložba objedinjuje radove likovnih umjetnika, lutkarskih tehnologa i scenografa koji su do 1980-ih godina obilježili rad Dječjega kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku.

Realizirali su je studenti Umjetničke akademije u Osijeku u suradnji s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića u Osijeku, a na inicijativu i uz veliki angažman ravnateljice gospođe Jasminke Mesarić.
Goran Zelić

Studenti Kazališnog odsjeka UAOS odabrali su autore i izloške te o svakom autoru napisali popratni tekst. Sudjelovali su studenti 3. godine glume i lutkarstva: Filip Eldan, Nikša Eldan, Kristina Kovačević, Vanja Gvozdić, Dominik Karakašić, Marko Komljenović, Sara Lustig, Nino Pavleković, Adam Skendžić, Paola Slavica, Petra Šarac, Antonia Šašo, Andrea Špindel i Goran Zelić, pod mentorstvom doc. dr. sc. Livije Kroflin.
Studenti i nastavnici Preddiplomskog i Diplomskog studija Likovne kulture oblikovali su i realizirali izložbeni postav, konceptualno osmislili i realizirali dokumentarne filmove iz života lutaka i ljudi koji su ih uspjeli pripitomiti, te kao kolektiv nastupaju (skromno i nevidljivo – s onu stranu kulisa) u sljedećem sastavu: kamera i montaža: Kristina Marić, curica od tona i izložbenog postava: Sheron Pimpi Steiner, izložbeni postav i specijalni efekti: Viktorija Križanović, Megi Magušić, Mia Štark, grafičko oblikovanje: Jasmin Mišković, te teta Saša i čika Vjeran.

U dokumentarnom filmu lutke oživjeli: Zvjezdana Bučanin, Lidija Helajz, Aleksandra Colnarić, Ivica Lučić, Inga Šarić, Đorđe Dukić, Edi Ćelić.

Izložba u Galeriji Waldinger bit će otvorena do 12. svibnja 2013.
Impressum
Urednice
Jasminka Mesarić
Tatjana Grganović
Dizajn: Marko Jovanovac
Tisak Alea
Naklada (500 primjeraka)

Petak, 3. svibnja 2013.

Milan Klemenčić: Tragač za ljepotom i bajkovitim svjetovima
Izložba Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku Europske avenije 9 12,00 sati

Milan Klemenčić, slovenski slikar, začetnik slovenske fotografije u boji, jedan od pionira slovenske kazališne scenografije, otac slovenskog lutkarskog kazališta. Prvi put s lutkama se sreo još u ranom djetinjstvu u rodnoj Novoj Gorici. Slikarstvo je studirao u Veneciji i Milanu, a kasnije je pohađao kazališni tečaj Karla Lautenschlagera u Minhenu. 22. prosinca 1910. otvara vrata svog Malog marionetskog kazališta u Šturju nedaleko Ajdovščine. Sve za kazalište pripremao je sam, osim kostima za lutke koje je izrađivala njegova supruga Pepa, koja je u početku uz njega jedina i glumila. Dvorana kazališta bila je njihova dnevna soba. Premijera Reccardinijeve igre “Mrtvac u crvenom kaputu” obilježava rođenje slovenskog lutkarskog kazališta. Nakon I. Svjetskog rata Klemenčić postaje voditelj Slovenskog marionetskog kazališta, prvog poluprofesionalnog kazališta u Kraljevini SHS. U siječnju 1920. u dvorani ljubljanskog Mestnega doma premijerno su izvedene Poccijeve “Čarobne gusle”. Nakon četiri godine i 15 premijera kazalište se gasi, a majstor Klemenčić se, duboko razočaran, okreće svojim slikarskim platnima. Nakon duge stanke kazalište vraća se kroz kazalište “Minijaturne lutke” koje svoj vrhunac doživljava postavljanjem “Doktora Fausta” 1938. godine. Iznimne zasluge Milana Klemenčića koji je slovensko lutkarstvo uvrstio na svjetski zemljovid, dokazuje i podatak da ga je UNIMA 1958. posthumno imenovala svojim počasnim članom.
Nakon svečanog otvorenja izložbe bit će izvedena predstava Doktor Faust Lutkovnog gledališča Ljubljana (13,00 i 19,00 sati). Izložba će biti otvorena do 10. svibnja 2013.
Impressum
Urednice
Jasminka Mesarić
Tatjana Grganović
Dizajn: Marko Jovanovac
Tisak Alea
Naklada (500 primjeraka)

Subota, 4. svibnja 2013.

“TRAGOM LUTKE”
izložba realizirana u suradnji s ULUPUH-om Muzej Slavonije Osijek / Arheološki muzej Trg Svetog Trojstva 2 12,00 sati

Autori : Ranka Radović, Margareta Peršić, Marijana Županić-Benić, Tihana Mikša Perković, Tihana Ostreš, Željka Horvat, David Peros- Bonnot, Zlatko Turković, Saša Jantolek, Josipa i Marijana Bronić
Protagonisti ove izložbe, lutke i njihovi tvorci, u galerijskom prostoru tragaju za značenjem lutke, njenim mogućnostima i interpretaciji.
Iako možda lutka sama po sebi sugerira neki drugi prostor, možda ponajprije prostor kazališne pozornice unutar kojeg zajedno s njome uranjamo u iluziju svijeta koju ona stvara, ili pak bi trebala biti u prodavaonicama dječjih igračaka čekajući na svog vlasnika… U ovom slučaju što nipošto nije slučaj već namjera lutka osvaja prostor galerije i tu čeka na svog posjetitelja čije će je oči pomno promotriti.
Namjera nam je izložbom ukazati na široki spektar umjetničkih osobnosti, ali i istovrijednost različitih autorskih pristupa i poetika. Autori su većinom
članovi ULUPUH-ove sekcije za kreaciju igračaka i lutaka, te članovi drugih ULUPUH-ovih sekcija, a čiji umjetnički izraz na neki način obilježava lutka, bilo kao tema, objekt, izražajno sredstvo, subjekt… ukazujući pritom na sveprisutnost i interdisciplinarnost lutkarskog medija.
Izložba «Tragom lutke» koncipirana je tako da propitkuje samu bit lutke, s različitih aspekata i autorskih poimanja, promatrajući je bilo kao igračku primarno namijenjenu igri djeteta ili pak izložak, instalaciju koja pobuđuje sjećanje na neko drugo vrijeme, pa do scenske lutke koja kroči kazališnim daskama, lutke koja je akter u filmu ili pak lik iz slikovnice.
Lutka koja inspirira i koja nema granica kako u svom djelovanju tako ni u umjetnostima, stoga se pojavljuje svugdje u svakodnevnom životu, filmu, televiziji, karnevalu, kazalištu, izložbi…
Autori svojim izloženim umjetničkim djelima otkrivaju tragove koje ostavlja lutka kročeći i obogaćujući umjetnost samu po sebi i život svakog čovjeka ponaosob.
Selma Lageroef « Emigrant»
“Zar lutka nije pratiteljica čovječanstva od njegovog najranijeg djetinjstva? Tko zna, koliko joj toga dugujemo?“… Zar nije u istom trenutku, kada i lutka oblikovana od grumena zemlje ili možda od zamotane trave, rođena i mašta, a s njom i igra, pjesništvo, lijepe umjetnosti? Zar nije sposobnost stvaranja ono najbolje što posjedujemo, ono na što smo najponosniji?»
Marijana Županić Benić
impressum
Urednice
Jasminka Mesarić
Tatjana Grganović
Dizajn: Marko Jovanovac
Tisak Alea
Naklada (500 primjeraka)